Martina Klepić: Ruralni razvoj traži dugoročnu viziju, a žene podršku koja razumije njihovu stvarnost
RAZGOVORI SA ŽENAMA KOJE OBLIKUJU POLJOPRIVREDU | 01
Od poslovnih putovanja hrvatskim ruralnim područjima do koordinacije nacionalne mreže Women in Farming Platform, profesionalni put Martine Klepić obilježen je interesom za razvoj prostora, povezivanje ljudi i pretvaranje ideja u konkretne projekte.
Kako povezati poljoprivredu, poduzetništvo i ruralni razvoj? Zašto postojeći sustavi podrške često ne odgovaraju svakodnevnim potrebama poljoprivrednica? I kako osigurati da iskustva žena s terena utječu na odluke koje se donose na nacionalnoj i europskoj razini?
O tim smo pitanjima razgovarali s Martinom Klepić, stručnjakinjom za EU fondove, razvoj projekata i ruralni razvoj te koordinatoricom hrvatske mreže Women in Farming Platform (WFP Croatia).
Njezin pogled na poljoprivredu nadilazi pojedinačne natječaje i potpore. U središtu njezina interesa nalaze se dugoročno planiranje, odgovorno upravljanje prostorom i stvaranje uvjeta za kvalitetan život u ruralnim zajednicama.
Od poslovnih putovanja do ruralnog razvoja
Martina, iza tebe su godine rada s EU fondovima, poduzetnicima i ruralnim zajednicama. Kako je započeo tvoj profesionalni put i što te privuklo upravo ruralnom razvoju?
Moj profesionalni put povezan s ruralnim područjima zapravo je započeo daleko od poljoprivrede – prodajom kamiona i poslovnim putovanjima diljem Hrvatske.
Prolazeći hrvatskim selima i gradovima, sve sam više primjećivala koliko su pojedina područja zapostavljena, osobito kada je riječ o infrastrukturi i razvojnim mogućnostima. Kao dijete odraslo u Zagrebu nisam u početku razumjela sve razloge takvih razlika. Tek sam putujući Hrvatskom počela shvaćati njihove razmjere.
Sjećam se razgovora s jednim Španjolcem s Gran Canarije kojem sam pokazala turističke brošure Hrvatske. Rekao mi je: „Ako su sve ove slike istinite i nisu retuširane, ovo je raj na zemlji.”
Ta mi je rečenica ostala urezana u pamćenje. Pitala sam se kako drugi mogu prepoznati toliko ljepote i potencijala u našim krajolicima, od Zagorja i Slavonije do Istre, Gorskog kotara i obale, dok mi desetljećima teško uspostavljamo kontinuitet njihova razvoja.
Nakon preseljenja iz Zagreba sudjelovala sam u popisu poljoprivrednika na području svoje općine. Tada sam izravno upoznala njihove potrebe i izazove.
Budući da moje profesionalno iskustvo dolazi iz poduzetništva, nastojim taj način razmišljanja povezati s poljoprivredom.
Poljoprivreda nije samo korištenje potpora. Ona može biti važan pokretač razvoja ruralnih područja, uz kvalitetnije planiranje, podršku proizvođačima i odgovorno upravljanje prostorom.
O razvoju razmišljam dugoročno, najmanje 25 godina unaprijed. Smatram da nam treba više strateškog promišljanja o budućnosti poljoprivrede, hrane i ruralnih područja.
Tvoj rad danas povezuje ekonomiju, razvoj projekata, poljoprivredu, kulturnu baštinu, pa čak i dizajn interijera. Što povezuje sva ta naizgled različita područja?
Prostor. Kreativnost. Promišljanje drugačijeg puta.
Svatko od nas ima nešto što ga pokreće. Mene pokreće prostor i želja da ga učinim funkcionalnijim, jednostavnijim i kvalitetnijim za život.
Teško prihvaćam uništavanje prostora isključivo radi kratkoročne dobiti. Ne možemo se ponašati kao da su prirodni resursi i ljepota koja nas okružuje neograničeni.
Uništavanjem vlastitog prostora dugoročno štetimo i sebi.
Zato me zabrinjava betonizacija obale, ali i slični procesi koji se sve više pojavljuju u unutrašnjosti Hrvatske, uključujući Gorski kotar.
Vjerujem da razvoj mora polaziti od razumijevanja prostora i života ljudi koji u njemu žive. Bez toga lako donosimo odluke čije posljedice osjećaju buduće generacije.
Stvarni izazovi žena u poljoprivredi
Što je danas najveća prepreka ženi koja želi razviti ili proširiti svoje poljoprivredno gospodarstvo – nedostatak kapitala, administracija, pristup informacijama ili nešto četvrto?
Mislim da je jedan od najvećih problema preopterećenost, i osobna i poslovna.
Žene u ruralnim područjima često istodobno vode gospodarstvo, brinu se o obitelji i preuzimaju niz drugih obveza. Zato im je potrebna podrška koja će ih rasteretiti svega što nije osnovna djelatnost njihova gospodarstva.
To uključuje dostupne vrtiće, pomoć u kući, skrb za starije i kvalitetne javne usluge.
U razgovorima s poljoprivrednicama tijekom posljednjih nekoliko mjeseci stalno se ponavljaju slični problemi: složena administracija, nedovoljno dostupna savjetodavna podrška, poteškoće s navodnjavanjem i pristupom vodi te raspršenost informacija o mogućnostima financiranja.
Informacije bi trebale biti objedinjene, jasne i lako dostupne.
Također smatram da inspekcijske i savjetodavne službe trebaju imati snažniju edukativnu i savjetodavnu ulogu, a ne se svoditi isključivo na kontrolu.
Važno mi je i da predstavnici institucija doista slušaju poljoprivrednike.
Na konferencijama se često događa da dužnosnici održe izlaganje i odu. No kako će razumjeti probleme ljudi i oblikovati kvalitetne politike ako ne ostanu čuti njihova iskustva?
Kao mentorica i savjetnica susrećeš različite poduzetnike. Postoji li nešto specifično za žene u ruralnim područjima što se u pravilnicima i natječajima često ne prepoznaje?
U radu s poljoprivrednicama često susrećem iznimnu upornost, ali i vrlo složenu organizaciju svakodnevnog života.
Osim vođenja gospodarstva, mnoge žene brinu o djeci ili starijim članovima obitelji, a istodobno moraju pratiti natječaje, pripremati dokumentaciju i planirati ulaganja.
Takve se okolnosti u pravilnicima i natječajima često nedovoljno uvažavaju.
Primjerice, od korisnice se očekuje da u kratkom roku sama prikupi sve potrebne informacije i dokumente, iako joj je dostupna ograničena savjetodavna podrška.
Potrebni su razumljiviji uvjeti, praktičnije procedure i dostupno savjetovanje.
Propisi će bolje odgovarati stvarnosti kada se njihova provedba bude oblikovala i prema iskustvima žena koje vode gospodarstva.
Women in Farming Platform: od ideje do nacionalne mreže
Kako je za tebe započela priča s Women in Farming Platform i što te motiviralo da preuzmeš koordinaciju hrvatske mreže?
Moja priča s Women in Farming Platform započela je u ožujku, kada je objavljen poziv za uključivanje u europsku platformu.
Tada sam bila članica Nacionalne mreže Zajedničke poljoprivredne politike i radne skupine „Žene u ruralnom prostoru”, a radila sam u Agenciji za plaćanja, u Službi za financijske instrumente.
Poziv sam prepoznala kao priliku da svoje iskustvo i interes za ruralni razvoj usmjerim prema povezivanju žena i zagovaranju promjena.
Kandidatura za predstavnicu hrvatskih članica bila je osobni iskorak. Nikada me nisu posebno privlačile funkcije i titule. Više me zanimao rad na konkretnim projektima i preuzimanje odgovornosti za njihov razvoj.
No često sam govorila koliko je važno povezivati ljude i pretvarati dobre ideje u aktivnosti. U jednom sam trenutku shvatila da i sama trebam napraviti taj korak.
Kandidirala sam se, članice su podržale moju kandidaturu i danas tu ulogu doživljavam prije svega kao odgovornost prema njima i našem zajedničkom radu.
Vjerujem da moje iskustvo u razvoju projekata i povezivanju različitih sektora može pridonijeti stvaranju aktivne mreže koja ženama omogućuje da se povežu, razmjenjuju znanje i zajednički pokreću promjene.
Hrvatska WFP mreža okuplja žene vrlo različitih iskustava – poljoprivrednice, znanstvenice, poduzetnice i stručnjakinje. Što smatraš njezinom najvećom snagom, a što najvećim izazovom?
Najveća snaga upravo je raznolikost članica.
Svaka od nas donosi drugačije znanje, iskustvo i pogled na potrebe žena u poljoprivredi i ruralnim područjima.
Možda svaka govori svojim jezikom, ali zajedno možemo djelovati poput zbora u kojem svaka daje najbolje od sebe.
Najveći je izazov uskladiti ta različita iskustva i pretvoriti ih u zajednički smjer djelovanja.
Sve članice ulažu svoje slobodno vrijeme, pa moramo pronaći način da kvalitetno podijelimo zadatke, održimo suradnju i postignemo konkretne rezultate.
Vjerujem da su otvoren razgovor, međusobno povjerenje i spremnost na suradnju ključni kako bi naša raznolikost postala stvarna snaga mreže.
Kako osigurati da se glas žena s malih gospodarstava, koje često nemaju vremena sudjelovati na konferencijama i sastancima, jednako snažno čuje kao glas stručnjakinja i predstavnica institucija?
Do žena s malih gospodarstava moramo dolaziti izravnim radom u zajednici i suradnjom s postojećim udrugama i organizacijama.
Ne mogu sve sudjelovati na konferencijama ili putovati na sastanke. Zato su važni lokalni susreti, razgovori i jednostavni načini na koje nam mogu prenijeti svoja iskustva, pitanja i prijedloge.
Ta iskustva treba sustavno prikupljati i uključivati u prijedloge koje WFP Croatia upućuje institucijama.
Jednako je važno ženama dati povratnu informaciju o tome što je učinjeno s njihovim prijedlozima.
Za takav rad potrebni su vrijeme, sredstva i održiva organizacija mreže.
O tome smo već počele razgovarati među članicama jer želimo da glas žena s terena postane sastavni dio našeg djelovanja, a ne samo povremeno zabilježeno mišljenje.
Bruxelles, financiranje i budućnost hrvatske mreže
U Bruxellesu ćeš govoriti o pristupu žena financiranju. Kad bi pred Europsku komisiju mogla iznijeti samo jedan konkretan prijedlog promjene, koji bi to bio?
Predložila bih stvarno pojednostavljenje prijava na potpore, uz obveznu provjeru učinka tih promjena s poljoprivrednicima koji se prijavljuju.
U praksi to znači kraće i razumljivije obrasce, jasne upute i prestanak višestrukog traženja podataka i dokumenata kojima institucije već raspolažu.
Prije nekoliko godina najavljeno je 80 mjera pojednostavljenja. Još uvijek imam taj popis i voljela bih znati što je od najavljenoga doista provedeno.
Poljoprivrednicama treba postupak koji im omogućuje da vrijeme posvete gospodarstvu, a ne snalaženju u dokumentaciji.
Pojednostavljenje ne smije ostati samo administrativna najava. Njegov stvarni učinak mora biti vidljiv onima kojima je namijenjeno.
Što bi za tebe bio stvaran uspjeh WFP Croatia u 2027. godini? Koja bi tri rezultata voljela vidjeti, ne samo u izvješćima, nego i u svakodnevnom životu članica?
Voljela bih vidjeti tri konkretna pomaka.
Prvi je uspostavljanje održivog modela rada mreže koji će nam omogućiti povezivanje s partnerima, prijavljivanje projekata i zajedničku provedbu aktivnosti.
Drugi je pokretanje prvog zajedničkog projekta s organizacijama koje se bave socijalnim poduzetništvom u ruralnim područjima. Želim da članice kroz suradnju, mentorstvo i razmjenu znanja ostvare konkretnu korist.
Treći je pokretanje projekta za unapređenje ruralne infrastrukture, uz izravno uključivanje žena koje u tim područjima žive i rade u planiranje rješenja.
Pritom želim da WFP Croatia otvara i pitanja o kojima se premalo govori te da iskustva i prijedloge svojih članica pretvara u konkretne aktivnosti i preporuke.
Od razgovora prema konkretnim promjenama
Razgovor s Martinom Klepić otvara nekoliko važnih pitanja: kako uskladiti razvoj poljoprivrede s potrebama ruralnih zajednica, kako pojednostaviti pristup financiranju i kako osigurati da žene koje svakodnevno rade na gospodarstvima imaju stvaran utjecaj na odluke koje ih se tiču.
U središtu Martinina pristupa nalazi se ideja da razvoj ne počinje natječajem, nego razumijevanjem prostora, ljudi i njihovih potreba.
Za Women in Farming Platform Croatia to znači graditi mrežu koja povezuje iskustvo s terena, stručno znanje i mogućnost zajedničkog djelovanja.
Ovim intervjuom započinjemo tjedni serijal „Razgovori sa ženama koje oblikuju poljoprivredu”. Kroz razgovore s članicama WFP Croatia predstavljat ćemo njihove profesionalne i osobne puteve, izazove s kojima se susreću te prijedloge za razvoj poljoprivrede i ruralnih područja.
Svaki tjedan – jedna žena, njezino iskustvo i pogled na budućnost poljoprivrede.
Comments